U proljeće 2026. godine, od sredine aprila do sredine maja, supruga i ja smo boravili u Andaluziji, destinaciji koja je bila na vrhu naše liste za posjetiti. Razlog tome je bogata historija koju nosi ova regija, kao i lijepo vrijeme sa puno sunca. Putovanje u Andaluziju nije bio klasičan „odmor od posla”, nego prilika da nekoliko sedmica živimo i osjetimo atmosferu ove regije. Ja sam morao raditi šest dana remote, ali ostatak vremena sam bio slobodan za obilaske, muzeje, plaže i izlete u druge gradove. Andaluzija je najveća autonomna pokrajina u Španiji, a naša baza na ovom putovanju je bila Malaga. Iz nje smo koristili različite načine prevoza da obilazimo druga mjesta i gradove. U ovom blogu fokus će biti na Malagi u kojoj smo unajmili stan i proveli najviše vremena.

PRIPREMA PUTA

Kako stići iz BiH

Dugo vremena sam razmatrao posjetu Andaluziji, pratio cijene i načine dolaska, ali uvijek sam birao druge destinacije koje su bile pogodnije u tom trenutku. Ideja o nešto dužoj posjeti mi se javila prije nekoliko mjeseci, a nakon zajedničke analize sa suprugom donijeli smo odluku da idemo. Zaključili smo da je najbolje da se smjestimo u jedno mjesto, a onda možemo praviti dnevne izlete u druge gradove. Izbor je pao na Malagu iz više razloga. Prije svega, ima dobro povezan aerodrom sa ostatkom Europe i željezničku stanicu sa ostatkom Španije. Zatim, grad je dovoljno velik i sadržajan, a nalazi se na moru i cijenom je nešto povoljniji u odnosu na druge opcije poput Sevilje ili Granade.

Iz BiH smo putovali avionom preko glavnog grada Hrvatske Zagreba kompanijom Ryanair, a povratne karte smo kupili preko njihove mobilne aplikacije. Razmatrali smo još dvije opcije iz Sarajeva. Jedna je da presjedamo u Bergamu kod Milana, pa da odatle letimo za Malagu, a druga je da letimo direktno iz Sarajeva za Gironu, pa da uzmemo voz do Malage sa eventualnim noćenjem u Madridu. Međutim, na kraju je prva opcija bila najjednostavnija i najpovoljnija.

Nakon sletanja, na aerodromu smo preko aplikacije uzeli Uber do stana, a cijena je bila oko 15 eura. Inače, najbolja opcija je autobus sa oznakom A koji vozi do centra, košta 4 eura i staje pred ulazom u terminal. Međutim, mi smo došli kasno iza ponoći kada taj autobus nije operativan, ali smo ga koristili u povratku.

Općenito o Malagi

Malaga je grad na jugu Španije smješten na obali Sredozemnog mora. Glavni je grad istoimene provincije i drugi najveći grad u Andaluziji poslije Sevilje. Također, pripada grupi primorskih gradova iz regije Costa del Sol koja se proteže od provincije Malaga pa sve do Gibraltara. Dok sa jedne strane gleda na more, sa druge strane je okružena planinskim vijencem Montes de Malaga. Klima je mediteranska, a u periodu u kojem smo bili dnevne temperature su uglavnom bile između 20 i 25 °C, dok donja nije padala ispod 10 °C. Upravo je proljeće najbolji period za posjetiti ove krajeve prije nego počnu najveće ljetne vrućine. Nas je zaista vrijeme poslužilo, osim nekoliko pljuskova zadnjih par dana.

Historija Malage ide od antičkih naselja (Feničani, zatim Rimljani — ostaci Rimskog teatra i danas su u centru) preko islamske Andaluzije, kada je grad bio važna luka na obali. Pao je par godina prije pada Granade iz 1492. godine što okončava proces koji se naziva Rekonkvista i postaje dio Kastilje; kasnije raste kao mediteranska luka i trgovački centar. U 20. stoljeću prolazi kroz građanski rat i Frankovu eru, a od druge polovine stoljeća se pretvara u turistički i kulturni centar.

Smještaj, gradski prevoz i jezik

Stan smo tražili na duži boravak, pa nam nije bilo svejedno gdje ćemo živjeti. Najjeftinija opcija je turistički resort Torremolinos koji je udaljen nekih 15-tak kilometara od centra i on je glavna destinacija za ljetovanje. Međutim, previše bi zavisili od prevoza samo da dođemo do grada, a pogotovo da idemo u druga mjesta. Historijski centar Malage je dobar ako se ostaje kraće, ali je dosta gužve i skuplji je smještaj. Drugi problem je što se u većini ponuđenih apartmana dijele prostorije. Na kraju smo uspjeli naći jednosoban stan preko Airbnb u oblasti Huelin, tri kilometra zapadno od centra, dok je glavna željeznička stanica još bliže. Huelin je lijepo uređen, ugodan za život i bolje se osjeti lokalni identitet. Samo nekoliko minuta od našeg stana nalazi se park i plaža sa šetnicom. Odmah pored stana je bila autobuska stanica koja vodi do centra i drugih dijelova grada. Mreža gradskih autobusa pokriva gotovo sve što nam je trebalo, a jedna vožnja je koštala 1.40 eura. U gradu postoji i Metro, ali ga nismo koristili. Glavna stanica Maria Zambrano je glavno čvorište u ovom dijelu Španije prema drugim gradovima, a sastoji se od željezničke i autobuske stanice.

Što se tiče španskog jezika, uvijek je dobro naučiti nekoliko glavnih riječi i fraza na jeziku države u kojoj se nalazite. Na turističkim lokacijama se mogu sporazumjeti i na engleskom, ali čim se malo udaljite većinom pričaju samo španski. Brzo smo naučili da efectivo znači gotovina, con tarjeta plaćanje karticom, a ¿puedo pagar? — „mogu li platiti?”. Ja sam umjesto puedo bio ubijeđen da se kaže pueGo, pa sam koristio tu riječ skoro do kraja, ali se niko nije bunio. Tek na kraju, u nekom razgovoru sa suprugom, shvatili smo da sam koristio pogrešnu riječ. U marketu se često pita treba li vam bolsa — odnosno plastična kesa. Generalno je dojam da vrlo rado pričaju na svom jeziku, čak i ako vide da ste stranac koji zna par riječi, za razliku od Njemačke ili Francuske gdje odmah pređu na engleski jezik.

CENTAR GRADA

Iz Huelina prema centru obično smo išli pješke prolazeći pored glavne stanice, pa sve do rijeke Guadalmedina koja je presušena veći dio godine i samo joj se vidi korito. Kada se pređe rijeka počinje centar grada koji se sastoji od historijskih elemenata, kao i modernog dijela sa kafićima i lukom. U slučaju potrebe koristili smo i gradski autobus sa oznakom 1, 3 ili 5.

Historijski centar

Centro Historico čini mreža uskih ulica, trgova, restorana i historijskih zgrada koje povezuju najpoznatije dijelove centra. Glavno je turističko mjesto u gradu, atmosfera je veoma živa tokom cijelog dana, posebno u pješačkim ulicama punim kafića, tapas barova i malih prodavnica.

Odmah nakon prelaska rijeke, nalazi se jedna od centralnih tačaka grada Mercado de Atarazanas, tradicionalna gradska tržnica poznata po morskoj hrani, voću, maslinama i lokalnim proizvodima. Nedaleko od nje nalazi se katedrala (Catedral de la Encarnación), jedna od najprepoznatljivijih građevina grada, oko koje se šire glavne pješačke ulice i trgovi.

Posebno se ističe Calle Marques de Larios, široka elegantna ulica sa trgovinama i restoranima koja povezuje centar sa lukom i obalom. U njenom nastavku nalazi se Plaza de la Constitucion, glavni trg historijskog centra koji je gotovo uvijek pun ljudi. Veoma živahna je i Calle Granada, poznata po tapas barovima i večernjoj atmosferi, dok Plaza de la Merced djeluje nešto opuštenije i lokalnije, sa velikim brojem kafića i Picassovim rodnim mjestom.

Katedrala u Malagi

‹›

Alcazaba i Gibralfaro

Iznad starog grada, na brdu se nalaze Alcazaba i Gibralfaro koji su jedni od glavnih simbola Malage. Alcazaba je utvrđenje iz doba islamske Andaluzije — u suštini gradska „kasaba” sa zidinama, dvorištima i vrtovima. U tom periodu su prošli kroz različita uređenja, a na kraju su bili dio Emirata Granada, posljednje islamske države u zapadnoj Europi kojim je vladala dinastija Nasrida. U podnožju Alcazabe se nalaze ostaci rimskog teatra (Teatro Romano). U neposrednoj blizini je i arena za bikove koja je danas turistička atrakcija, ali i podsjetnik na tradiciju koja je u ovom kraju i dalje prisutna u kulturi.

Pored Alcazabe se nalaze stepenice koje vode prema Gibralfaru. Prilikom prve posjete smo uzeli kombinovanu ulaznicu u Alcazabu i Gibralfaro koja košta 10 eura, a poslije toga smo se još par puta penjali uz stepenice koje su besplatne kako bi uživali u pogledu i zalasku sunca.

Gibralfaro je tvrđava na vrhu istoimenog brda s pogledom na luku i grad. Osim lijepog pogleda ima i dobro održavane vrtove, a posebno je lijepo šetati zidinama tvrđave. Unutar tvrđave ima i kafić u hladovini gdje se može napraviti pauza nakon dosta penjanja.

Stepenice od Alcazabe prema Gibralfaru

‹›

Moderni centar: Soho i luka

Od rijeke Guadalmedina prolazi široka ulica Alameda Principal, a uz nju se nastavlja Paseo del Parque — šetalište kroz park Parque de Malaga, zeleni pojas između historijskog jezgra i modernog dijela grada. Dok je iza parka stari grad uskih ulica, ispred parka počinju poslovne zgrade i pristup luci.

U modernijem dijelu ističe se četvrt Soho — street art na zidovima, manji kafići i galerije. Prema moru se spušta Muelle Uno, luka i šetnica s restoranima, štandovima odjeće i suvenira na otvorenom. Tu stoji i šareni paviljon Centro Pompidou — filijala pariškog muzeja moderne umjetnosti, prepoznatljiva po staklenom kockastom obliku u crveno-plavim tonovima. Šetnica je velikim dijelom natkrivena modernim konstrukcijama koje prave hlad što čini šetnju prijatnijom.

Pogled na luku i more

‹›

PLAŽE

Uz obalu Malage plaže su pješčane i većinom su povezane dugačkom šetnicom. Iza nove luke (Muelle Uno) nastavlja se gradska plaža Malagueta koja je najbliža centru. Prema istoku, nakon Malaguete, dolazi četvrt Pedregalejo koja ima svoju plažu. Jednom smo napravili dužu šetnju uz obje plaže koju smo završili u dijelu grada koji se naziva El Palo koji donekle podsjeća na Huelin zbog lokalnog identiteta. U šetnji smo vidjeli i radove na nekim restoranima i kafićima koji se očigledno spremaju za najveću sezonu koja ubrzo dolazi. Vratili smo se autobusom broj 3 koji staje kod našeg stana što je još jedan dokaz kako je Malaga odlično povezana gradskim prevozom.

Između Huelina i centra, na obali se nalazi industrijski dio luke. Iako ima šetnicu i biciklističku stazu, prolazak je ugodan, ali je ipak radni dio luke bez plaže i rjeđe smo prolazili tim dijelom.

Huelin ima svoju plažu koja se proteže prema zapadu gdje smo mi proveli najviše vremena. U ovom proljetnom periodu plaže su bile poprilično pune, ali kupanja je bilo manje nego ljeti. Većina ljudi je odmarala, ležala na suncu, čitala, a poneko je i radio sa laptopom na peškiru. Uz obalu se nalaze mreže za odbojku koje su većinom zauzete. Dosta se igra mali fudbal, a šetnica je ispunjena ljudima koji trče ili šetaju. Mi smo nekoliko puta igrali badminton što je bilo zabavno, ali i izazovno kada zapuše vjetar.

Na svakoj plaži, pa tako i u Huelinu, nalaze se sprave za vježbanje na otvorenom. Za jednu od sprava smo se šalili da služi za "motanje kablova". Obično su te sprave na početku plaže gdje se radi zagrijavanje prije trčanja duž obale. Možemo još izdvojiti neobičnu zelenu pticu iz reda papagaja (monk parakeets) koju smo viđali po cijelom gradu, a posebno na plažama.

Plaža Malagueta

‹›

MUZEJI

Malaga ima veliki broj muzeja i galerija, a najpoznatiji su Museo Picasso i Museo de Malaga koje smo i mi posjetili. Pored njih, možemo istaknuti već spomenuti centar Pompidou u novoj luci u koji nismo ulazili, muzej umjetnosti Carmen Thyseen koji se nalazi u centru, kao i rodnu kuću Pabla Picassa Casa Natal de Picasso.

Museo Picasso

Kao rodni grad Pabla Picassa, sasvim je očekivano da Malaga ima muzej posvećen jednom od najpoznatijih umjetnika 20. stoljeća. Museo Picasso se nalazi u samom historijskom centru grada, nedaleko od katedrale i rimskog teatra, dok se njegovo rodno mjesto, Casa Natal de Picasso, nalazi na trgu Plaza de la Merced.

Radno vrijeme muzeja je od 10.00h do 19.00h, a ulaznica košta 13 eura. Međutim, posjeta nedjeljom u posljednja dva radna sata je besplatna što smo mi iskoristili. Već oko 16.30h se počne praviti red koji zna doći i do obližnje katedrale. Mi smo nakon stajanja u red čekali skoro sat vremena na ulazak u muzej. Nije nam to predstavljalo problem jer smo imali dovoljno vremena, a i temperatura je bila ugodna.

Muzej kroz hronološku postavku prati Picassov život, razvoj i različite faze djelovanja — od ranijih realističnijih radova do perioda po kojem je najpoznatiji kao jedan od začetnika kubizma. Kroz postavku se mogu pratiti i različiti gradovi i periodi života u kojima je djelovao, od Malage i Barcelone do Pariza i Azurne obale.

Iako se o njegovim moralnim osobinama i privatnom životu može diskutovati, iz njegovog rada se može dosta naučiti o kreativnosti, disciplini i procesu razvoja ideja. Posebno zanimljiv dio muzeja bili su njegovi sketchbookovi i skice kroz koje se jasno vidi kako je iz klasičnog i realističnog crtanja postepeno dolazio do pojednostavljenih formi i kubizma. Taj proces eksperimentisanja i postepenog razvoja može se lako povezati i sa drugim oblastima, ne samo umjetnošću. Muzej također pokazuje koliko se Picasso nije ograničavao samo na klasično slikanje na platnu. Bavio se skulpturom, keramikom, grafikom, scenografijom, pa čak i pisanjem poezije. Kroz cijelu postavku stiče se utisak da nije čekao da nešto bude savršeno prije nego što počne raditi, nego je kroz konstantan rad i pokušaje postepeno razvijao svoj stil i kvalitet.

Pikasov muzej često organizuje i radionice za različite umjetničke tehnike. Moja supruga je iskoristila ovaj duži boravak da pohađa radionicu keramike. Radionica je bila potpuno na španskom jeziku, pa je dio iskustva bio i snalaženje kroz osnovne riječi, pokrete instruktora i posmatranje drugih učesnika. U grupi su, prema njenom opažanju, bili lokalci i stranci koji su se doselili u Malagu, pa koriste ovakve događaje da poboljšaju znanje španskog jezika. Trajanje radionice je tri dana po tri sata, a cijena cijele radionice je bila 45 eura.

Prvi dan radionice je počeo kratkim upoznavanjem i obilaskom dijela muzeja posvećenog Picassovoj keramici u kasnijem periodu njegovog života. Vodič je objašnjavao šta ga je inspirisalo u tom periodu — vraćanje mediteranskim korijenima, jednostavnijim formama, životinjama i motivima poput borbi bikova, koji su česti u njegovim keramičkim radovima.

Nakon toga, instruktor je održao kratku prezentaciju o sebi i načinu rada, a zatim su svi dobili glinu za rad koja je porijeklom iz Španije. Svako je trebao pripremiti neku referencu prema kojoj će raditi, a instruktor je usput svakome pojedinačno dao upute u vezi oblika i proporcija na osnovu odabrane reference. Supruga je odlučila da napravi vazu sa cvijetnim motivima.

Radilo se ručnom tehnikom koja se često naziva “churros” — bez korištenja kola za keramiku. Komadi gline su se odvajali i ručno valjali u duge oblike nalik churrosima, koji su se zatim slagali u krug i postepeno povezivali kako bi se dobila visina i forma vaze. Nakon početnog oblikovanja svi su počeli detaljnije uređivati svoje radove, a na kraju dana glina je umotana u vreće kako se ne bi prebrzo osušila.

Drugog dana nastavilo se sa oblikovanjem i doradom. Radovi koji još nisu bili završeni malo su poprskani vodom i vraćeni u vreće kako bi glina ostala dovoljno mekana za dalji rad, dok su završeni komadi ostavljeni vani da se polako suše.

Treći dan bio je rezervisan za završne detalje — dodatno oblikovanje, uklanjanje prašine i sitne korekcije prije bojenja. Instruktor je pokazivao kako se pripremaju boje i predlagao kombinacije koje bi mogle dati željeni efekat nakon pečenja. Zanimljivo je bilo vidjeti koliko su radovi međusobno različiti: neko je imao jednostavniju formu vaze, ali veoma detaljnu ilustraciju, dok su drugi pravili kompleksnije oblike uz jednostavniji dizajn i boje.

Nakon završnog bojenja radovi su ostavljeni da se suše, dok se finalni proces, glaziranje i pečenje, obavlja tek u narednim sedmicama. Tada će tek keramika da dobije svoju pravu boju i završni sjaj, jer u trenutnoj fazi još uvijek izgleda matirano i pomalo isprano. Obzirom da smo se vratili u BiH i nećemo biti tu kada proces bude završen razmijenili smo kontakt kako bi pokušali dogovoriti pošiljku.

Red ispred Pikasovog muzeja

‹›

Museo de Malaga

Museo de Malaga nalazi se u historijskoj zgradi Palacio de la Aduana, odmah pored Alcazabe i rimskog teatra, u centru Malage kao i Piccasov muzej. Muzej kombinuje umjetničku i arheološku postavku, pa pruža dosta širu sliku razvoja grada i Andaluzije kroz različite epohe. Sama unutrašnjost muzeja je prostrana i elegantna. Standardna cijena ulaznice iznosi 1.50 eura, dok je za građane Evropske unije ulaz besplatan.

Umjetnički dio muzeja dosta je fokusiran na Malagu i Andaluziju, pa se kroz slike može pratiti kako su se grad, obala i društvo mijenjali kroz različite periode. Veliki dio kolekcije čine radovi iz 19. i početka 20. stoljeća, kada se Malaga razvijala kao važan mediteranski trgovački i industrijski grad. Često su prikazane scene svakodnevnog života, luke, trgovine, mediteranske obale i ljudi iz Andaluzije, pa muzej djeluje i kao vizuelna priča o razvoju grada i njegovog identiteta.

Arheološka postavka vodi kroz nekoliko historijskih perioda, počevši od paleolita, preko feničana i rimskog perioda, islamske Andaluzije, pa sve do modernog doba. Kroz predmete, skulpture i keramiku može se veoma lijepo pratiti koliko je Malaga kroz historiju bila pod uticajem različitih civilizacija i kultura.

Unutrašnjost muzeja Malaga

‹›

HRANA I MARKETI

Pored obilaska grada, svakodnevna kupovina i hrana bile su neizbježan dio boravka u Malagi. Tržnica Mercado de Atarazanas, koja je već ranije spomenuta, vjerovatno je najbolje mjesto za upoznavanje lokalnih proizvoda. U tržnici se mogu kupiti svježa riba, meso, voće, povrće i druge namirnice. Tamo smo više isprobavali jela kupujući manje zalogaje ili smo kupovali poklone. U kafićima smo najviše pili obični espresso (šp. cafe solo) i kafu s mlijekom (šp. cafe con leche), a cijena je bila 1.40 eura.

Pošto smo imali stan, većinu obroka smo imali kod kuće, što se pokazalo kao veoma praktična opcija. Cijene mnogih osnovnih proizvoda djelovale su sasvim pristupačno. Jaja, mlijeko, hljeb, ulje ili tjestenina bili su cijenama uglavnom slični ili čak nešto povoljniji u poređenju sa Sarajevom. Našli smo i halal mesnice u blizini stana gdje smo po jednom kupili junetinu i piletinu. Na primjer, faširano meso je koštalo oko 12 eura po kilogramu.

Od marketa, najviše smo išli u najpoznatiji lanac supermarketa u Španiji Mercadona, kao i Supeco koji nam je bio najbliži. Pored njih, u Malagi se mogu naći veliki lanci kao što su Lidl i Aldi. Veliki supermarketi ne rade nedjeljom, ali je grad pun manjih granapa koji rade svaki dan za razliku od Njemačke ili Francuske. Glavni brend u Mercadoni koji proizvodi skoro sve vrste namirnica je Hacendado, a ujedno je i najpovoljniji. Pored osnovnih namirnica, od proizvoda koje smo kupovali mogu izdvojiti konzerve sardina ili tune u maslinovom ulju koje sam jeo par puta za doručak ili pakovanje od 12 manjih sladoleda koje je koštalo 3.40 eura. Kada se zateknemo u gradu u vrijeme ručka obično smo jeli kebab koji je koštao od 5.50 eura ili pizzu od 8 eura.

Trgovački centar El Corte Inglés se praktično nalazi svugdje po Španiji, pa tako i u Malagi. Nalazi se uz rijeku Guadalmedina, a čim se pređe most praktično počinje historijski centar. Iako nas nije pretjerano zanimao za shopping jer ima generičke brendove, često nam je bio koristan za kratki predah ili WC tokom obilaska grada. Malo prije njega, odmah iznad glavne stanice, na kružnom toku se nalazi trgovački centar Larios koji je nešto manji, a najviše smo ga posjećivali jer ima Primark. Pored toga, možemo izdvojiti i azijske radnje na nekoliko mjesta u gradu. Tu smo kupili kikiriki sa vasabijem koji voli moja supruga.

Restorani i morski plodovi

Iako smo uglavnom jeli kod kuće, nekoliko puta smo iskoristili priliku da probamo morske plodove u restoranu, koji su u Malagi dosta povoljniji i svježiji nego što smo navikli. Posebno su povoljni u lokalnim restoranima izvan centra koji su nama bili veoma blizu. U centru ili na plaži restorani su nešto skuplji. Generalno su otvoreni od 13h do 17h za ručak, a zatim od 20h pa do ponoći kada Španci tradicionalno večeraju. Mi smo svaki put išli na večeru u obližnji restoran koji smo pronašli na internetu, a koji je imao odlične recenzije. Slabo se sporazumijevaju na engleskom jeziku, ali ima meni na engleskom, pa nismo imali previše problema oko naručivanja.

Prvi put nas je poslužio konobar koji je, pored engleskog, morao donijeti i meni na španskom kako bi lakše primio narudžbu. Kada smo restoran posjetili ponovo, drugi konobar je nakon što je primijetio da smo stranci rekao da će pozvati kolegu koji najbolje govori engleski. Na kraju je došao isti onaj konobar koji nas je poslužio prvi put. Zaista su ljubazni i usluga je vrhunska, pa je cijela situacija ostala kao simpatična mala anegdota iz restorana. Treći put smo bili veoma gladni i unaprijed smo znali šta naručit, a već smo i naučili španske izraze za ta jela. Prolazeći pored restorana nekoliko puta smo zatekli veliku gužvu i redove ljudi koji čekaju da uđu, ali mi smo srećom izbjegli takve situacije, vjerovatno jer nismo dolazili vikendom. Od jela meni su se posebno svidjele lignje i škampi, a suprugi bakalar. Prvi put sam probao hobotnicu koja je imala odlične recenzije. Ipak, iako sam pojeo skoro cijelu, žilavija mi je i manje ukusna od lignji. Uz morsku hranu se obavezno poslužuje limun, a uz neka jela i salata koja je odlično pripremljena sa limunom i maslinovim uljem. Čim sjednete donose hljeb koji naplate 1.80 eura, pa ako ga ne planirate jesti morate im odmah reći. Cijena ovih večera je bila između 25 i 35 eura. Pored klasičnih restorana imaju i chiringuito, restoran i bar uz plažu koji je karakterističan za ovaj kraj, ali ih mi nismo posjećivali.

Bakalar, mala tortilja od bakalara, lignje i škampi na ražnjiću

‹›

Churrosi i turron, bocadillos i tapas

Pored morskih plodova i lokalnih restorana u Malagi, zanimljiva su nam bila neka jela i slastice koji nisu specifični samo za Malagu, već za cijelu Španiju i mogu se naći u svakom gradu, a duboko su povezani sa njihovom kulturom.

Churrosi su slatko pecivo koje se obično jede uz toplu čokoladu. Jeli smo ih nekoliko puta i svaki put kažemo da nećemo više jer nam prisjednu, ali nam bude teško odoliti. Glavno mjesto za njih u Malagi je Casa Aranda.

Turrón je tradicionalni španski slatkiš sličan nugatu. Pravi se najčešće sa bademima, ali može biti i od čokolade, jagode i drugih okusa. Najlakše ih je pronaći u Sabor a Espana, radnji koja je zastupljena u cijeloj Španiji. Mi smo probali nekoliko i jeli najčešće uz kafu, a mogu biti i jako lijep poklon.

Bocadillo je klasični španski senvdič koji se pravi sa bagetom. Obično je glavni sastojak šunka (šp. jamon) koju mi ne jedemo, pa sam jeo par puta sa tunom ili samo sa sirom i paradajzom, a cijena mu je oko 4-5 eura.

Tapas su mala jela ili zalogaji koji se služe uz piće ili kao kombinacija manjih obroka, a ne odnose se na jedno konkretno jelo. Tapas mogu biti i različite vrste maslina ili sira, a mi smo još probali Patatas bravas (prženi krompir), Croquetas sa bakalarom, Boquerones (prženi inćuni) i Pan/Tostada con tomate. Meni se posebno sviđa zadnji zbog jednostavnosti (tostirani hljeb, usitnjeni paradajz i maslinovo ulje), služe ga u dosta kafića, a cijena mu je oko 2.50 eura. Primjer ovog jela možete vidjeti na slici ispod sa desne strane, dok su sa lijeve strane churrosi sa toplom čokoladom.

Buvljaci i pijace

Tokom našeg produženog boravka u Malagi iskoristili smo slobodno vrijeme da posjetimo buvljake. To je prilika da se kupi različita roba po povoljnijoj cijeni, ali i da se osjeti lokalna atmosfera i svakodnevni život. U našem komšiluku imali smo buvljak Mercadillo de Huelin koji se održava srijedom i subotom. Ima dosta štandova, a moj dojam je da su štandovi većinom fokusirani na žensku odjeću, pa mi nije bio toliko zanimljiv, ali je svakako bio izuzetno posjećen. Zapadno od Huelina (u smjeru suprotnom od centra) kod metro stanice Victoria Kent nalazi se najveći buvljak u Malagi jednostavnog imena Mercadillo de Malaga. Otvoren je nedjeljom od 9h do 14.30h. Nama je bio udaljen na nekih dvadesetak minuta hoda, pa smo tri nedjelje počinjali dan posjetom tom buvljaku. Podsjeća me na pijacu na Stupu u Sarajevu jer se može naći sve od igle do lokomotive. Većinom ga posjećuju lokalci, velika je gužva, a obilazak može potrajati i satima. Na samom početku se nalazi kiosk i natkriveni stolovi gdje se može nešto pojesti i sakriti od sunca. Buvljak obiluje štandovima sa odjećom svake vrste, voćem, povrćem, alatom, knjigama, suvenirima, a ima i pijacu automobila. Posebno bi izdvojio voće koje je svježe i jeftinije u odnosu na BiH. Jagode su koštale 2 eura po kilogramu, mango 2 do 3 eura, avokado 2 eura, trešnje od 3 do 4 eura, a moglo se uzeti dvije kile narandži za jedan euro. Mene je posebno ponijelo prvu nedjelju da isprobam različite vrste maslina, pa sam ih uzeo skoro kilogram. Našalio sam se da moram jesti 30 dnevno kako bi ih pojeo do kraja našeg boravka u Malagi što naravno nisam uspio, ali sam ih fino spakovao i donio nazad u BiH. U nastavku slijedi nekoliko slika koje prenose atmosferu sa buvljaka.

Mercadillo de Malaga - buvljak

‹›

Maslinovo ulje

Maslinovo ulje (šp. aceite de oliva) je posebna priča u Andaluziji jer je ta regija najveći proizvođač ovog ulja na svijetu. Putujući iz Malage u druge gradove Andaluzije mogu se vidjeti nepregledni maslinjaci. Drvo masline je meni fascinantno jer može živjeti stotinama, pa i preko hiljadu godina, a ujedno ima veliku prehrambenu moć. Otporno je na velike vrućine, suše i kamenito zemljište. Zbog toga je maslina jedan od simbola Mediterana. Najpoznatiji po proizvodnji ulja je grad Jaén gdje se broj drva maslina mjeri u desetinama miliona, zatim slijede Cordoba, Granada i Sevilla, ali i Malaga koja ima dobre lokalne proizvođače. Svakako da se neki poznatiji brendovi ulja mogu kupiti u bilo kojem gradu ili u duty-free zoni na aerodromu.

Prema načinu prozvodnje maslinovo ulje može biti:

• Obično maslinovo ulje - kada piše samo "Maslinovo ulje" to znači da je kombinacija rafinisanog i djevičanskog ulja. Rafinisano ulje je dobijeno hemijskim i termičkim procesom iz slabijih maslina. Takvo ulje je bez mirisa i okusa, pa se miješa sa djevičanskim kako bi dobilo na okusu i boji. Ima manju hranjivu vrijednost, blaži ukus i zato je jeftinije.
• Djevičansko maslinovo ulje - ulje koje je dobijeno čisto mehaničkim putem gdje se masline samelju, a zatim se ulje odvaja centrifugom ili presom. Često se koristi pojam hladno cijeđeno jer se ne dobija termičkom obradom, nego se obrada vrši na nižim temperaturama kako bi se sačuvao kvalitet.
• Ekstra djevičansko maslinovo ulje - također se dobija mehaničkim putem, ali od najzdravijih maslina koje su brzo prerađene nakon berbe (unutar nekoliko sati), a često je u pitanju rana berba (šp. cosecha temprana). Ranije ubrane masline daju manje ulja, pa je potrebno puno više maslina za jednu litru, te je zbog toga i veća cijena. Važan parametar u klasifikaciji ulja je nivo slobodnih masnih kiselina. Za djevičansko ulje ovaj nivo mora biti manji od 2%, dok kod ekstra djevičanskog mora biti manji od 0.8%. Premium ulja mogu spustiti ovaj nivo i do 0.2%.

Ulje se može praviti od jedne vrste maslina, ali i od kombinacije više vrsta. Najčešće smo viđali ulja od sljedećih vrsta:

• Arbequina - Blago i voćno ulje sa aromama zelene jabuke, banane i svježe trave. Ima blagu pikantnost i mekši okus, zbog čega se dobro slaže sa avokadom, lososom, jogurtom, voćem ili čak sladoledom.
• Hojiblanca - Svježije ulje sa aromama paradajza, trave i zelenih listova. Često se koristi u salatama, uz tunu i crveno meso, ali i jednostavno za umakanje hljeba.
• Picual - Intenzivno i snažnije ulje sa izraženim biljnim notama koje podsjećaju na svježe pokošenu travu. Ima karakterističnu gorčinu i pikantnost, a odlično se slaže sa salatama, pastom, sirom, pizzom i ribom.

Djevičansko ulje u marketima košta od 4.25 eura po litri, dok se ekstra djevičansko kreće od 4.75 eura u marketima do dvadesetak eura po litri za premium ulja u specijaliziranim radnjama. Cijena po litri dodatno raste ako se kupuje u manjim količinama. Ako na ulju nije navedena vrsta masline obično se radi o kombinaciji više vrsta. Mi smo kupili različite vrste ekstra djevičanskog ulja u marketu, ali i premium ulja u skladu sa kapacitetom našeg prtljaga. Kupili smo par većih flaša od jedne ili pola litre, ali i manje flaše od 250ml, 100ml, pa čak i 25ml.

Probao sam sa hljebom ulja od sve tri prethodno navedene vrste i mogu reći da su puni okusa i arome. Kod Arbequine se ističe aroma zelene jabuke, kod Hojiblance miris paradajza, a kod ulja Picual se primijeti jači intenzitet.

Maslinovo ulje

‹›

SPORT

Malaga CF

Već smo spomenuli kako ljudi generalno dosta vremena provode na plaži u nekim aktivnostima, bilo da je šetnja ili da se bave nekim sportom. Često se mogu vidjeti u dresu ili trenerci Malaga CF, njihovog lokalnog fudbalskog kluba koji igra u Segundi, drugoj španskoj ligi. Boje kluba su plava i bijela, igraju na stadionu La Rosaleda čiji je kapacitet oko 30 hiljada, a od 2010. godine imaju katarskog vlasnika. Prije 12 godina su igrali četvrtfinale Lige prvaka i bili standardan prvoligaš, ali od tada su u padu i zadnjih godina igraju u nižim ligama. Još jedna zanimljivost je da su igrali sa sarajevskim Željezničarom u prvoj rundi UEFA Kupa u sezoni 2002/03. U Sarajevu je utakmica završila 0-0, a na Rosaledi Malaga je slavila sa 1-0 i prošla dalje. Željo je prije toga ispao u kvalifikacijama za Ligu prvaka od Newcastle-a.

Tokom ovog boravka u Malagi nisam otišao na utakmicu jer mi termini nisu odgovarali, ali mi se svidio njihov dres, pa sam kupio repliku na ulici kao uspomenu. Originalni dresovi, koji su dosta skuplji, se mogu kupiti u njihovoj zvaničnoj prodavnici ili u sportskoj radnji Hummel koji im je trenutni sponzor, a mogu se naručiti i online.

Stadion La Rosaleda iz vana

‹›

Unicaja i utakmica

Pored fudbalskog kluba, Malaga ima izuzetno uspješan košarkaški klub koji se zove Unicaja po istoimenoj banci baziranoj u tom gradu, koja im je i glavni sponzor. Unicaja nastupa u ACB ligi, prvoj ligi u Španiji. Po ulicama grada se može vidjeti dosta dječaka i djevojčica kako nose opremu kluba, vjerovatno mnogi od njih i treniraju u omladinskim selekcijama. Glavna boja kluba je zelena, kao i logo banke. Prvaci Španije su bili jednom, kup su osvajali tri puta, a najbolji rezultat u Euroligi im je treće mjesto.

Inače, španska liga je najbolja nacionalna liga u Europi, a ja sam je najviše pratio još prije petnaestak godina kada je Mirza Teletović igrao za tadašnju Tau Ceramicu. Primijetio sam još tada, gledajući na TV-u, da se igra kvalitetna košarka, da svako može dobiti svakoga i da su dvorane pune. Iz toga razloga sam odlučio otići na jednu utakmicu, a najbolje mi je odgovarao termin kada je Unicaja igrala protiv Gran Canarije. Još jedan razlog zbog kojeg sam htio ići je što trenutno za Unicaju nastupaju naš reprezentativac Emir Sulejmanović, kao i bivši reprezentativac Nihad Đedović. Unicaja svoje utakmice igra u modernoj dvorani Palacio de Deportes José María Martín Carpena kapaciteta oko 11 hiljada mjesta, a nalazi se blizu prirodnog parka Guadalhorce, kao i aerodroma. Pored Unicaje, dvorana se koristi za druge događaje poput koncerata ili teniskog Davis kupa. Iako je utakmica pomjerena sa subote na radni dan (srijeda), dvorana je bila poprilično popunjena uz jako ugodnu atmosferu. Cijele porodice zajedno dolaze na utakmicu, u dvorani nije tiho, bodri se svoj tim, ali to ne prelazi u neke ekstremne situacije ili netrepeljivost. Zanimljivo je kako mnogi nose svoju hranu i tu je dosta izražena ta kultura sendviča, odnosno bocadillosa.

Ove sezone se Unicaja bori za ulazak u top 8 u španskom prvenstvu koje vodi u playoff dok se Gran Canarija bori za opstanak. Sama utakmica je bila jako zanimljiva. Domaća Unicaja je cijelo vrijeme bila u blagoj prednosti i činilo se da će pobijediti. Međutim, na kraju su napravili par grešaka, gosti su pogodili par šuteva i meč je otišao u produžetak. Tu se bolje snašla Gran Canarija i na kraju je pobijedila rezultatom 100:101. Sulejmanović je odigrao jaku dobru utakmicu. U 21 minuti na parketu je imao 9 poena, 5 skokova i 3 asistencije uz nekoliko dobrih poteza. Jedina zamjerka su dva promašena slobodna bacanja što je, čini mi se, generalno problem naših reprezentativaca. Đedović nije nastupio, vjerovatno je u pitanju neka povreda. Najbolji kod Unicaje su bili Perry sa 20 poena, Perez je dodao 17, dok je Diaz zabio 15 poena. Kod gostiju su se istakli Wong, Pelos i Metu sa 29, 24 i 17 poena respektivno.

Utakmica Unicaje je bila lijepo iskustvo i pokazatelj kako je sport u Malagi veoma prisutan. Ljudi vole domaće klubove, a tome doprinosi što oni igraju na visokom nivou. Siguran sam da se isti dojam može steći i na La Rosaledi kada igra fudbalski klub.

Unicaja - Gran Canaria: zagrijavanje

‹›

Video: pred početak utakmice Unicaja-Gran Canaria

DŽUMA

Džamija u Malagi

Na ovom putovanju sam dva petka bio na izletima u udaljenim gradovima, dok sam se preostala dva petka zatekao u Malagi, pa sam trebao obaviti džumu, odnosno molitvu koju je obavezno obaviti u džamiji za svakog odraslog muškarca u podnevsko vrijeme. Džumu sam obavio u Kulturnom centru Andaluzije u Malagi koji je ujedno i džamija, ali i prostor za druge aktivnosti i potrebe muslimana Malage i okolice. Kulturni centar se nalazi na jako povoljnoj lokaciji, otprilike kilometar sjeverno od glavne stanice Maria Zambrano, a manje od dva kilometra od samog historijskog centra grada. Prostor kulturnog centra je ogroman, a prema informacijama sa interneta može primiti oko 1000 ljudi. Također, ima minaret visine od 25 metara. Ova džamija mi je ostavila poseban dojam i zaista izgleda impozantno uz mnogo prelijepih motiva i detalja koji podsjećaju na one iz perioda nasridske Cordobe ili Granade.

Prije džume ljudi se u ovoj džamiji okupljaju, abdeste i obavljaju dobrovoljne namaze (molitve). Podne je nastupalo oko 14.15h, a ezan (poziv) za džumu se uči u 14.30h. Nakon toga se pristupa hutbi (govoru) imama koja traje dvadesetak do trideset minuta, a cijela hutba je na arapskom jeziku. Iz mog skromnog poznavanja arapskog jezika uspio sam zaključiti da je imam na prvoj hutbi pričao o osobinama Milostivog koje se spominju na kraju kur'anske sure Al-Furq'an, dok je na drugoj pričao o dijelu dana iz života Poslanika Muhammeda a.s kada sjedi zajedno sa svojim ashabima, a zatim je prenijeo dosta njegovih savjeta sa takvih druženja. Nakon hutbe se klanjaju dva obavezna rek'ata u džematu za imamom, a zatim se ljudi razilaze svako svojim poslom, dok poneko ostane u dodatnoj dobrovoljnoj molitvi. Džamija je bila ispunjena do kraja, a možemo spomenuti kako i dosta žena dolazi na džumu iako im nije obavezno.

Kulturni centar Andaluzije, Malaga

‹›

Ostale džamije u Andaluziji

Inače, nama muslimanima je obaveza obavljati namaze pet puta dnevno. Obzirom da se njihovo obavljanje veže za određeni dio dana, zbog geografskog položaja Španije svi namazi nastupaju sat do sat i po kasnije u odnosu na BiH. U Malagi smo redovne namaze većinom klanjali u stanu koji smo unajmili. Na izletima u druge gradove smo posjetili još poneku džamiju ili mesdžid, a kada nam to nije bilo na ruku klanjali smo u parkovima ili u prirodi. Za tu potrebu obavezno nosim džepnu serdžadu koju mi je dajdža donio iz Mekke.

Džamije se obično otvaraju 10 do 30 minuta prije namaskog vremena i zatvaraju nakon obavljenog namaza. Prva džamija u kojoj smo obavili namaz je Al-Morabito u Cordobi. Nalazi se u komercijalnom centru grada u parku Jardines de la Merced na 500 metara od tržnog centra El Corte Ingles. Na nju smo slučajno naišli prilikom odmora u tom lijepom parku i bili smo pozitivno iznenađeni jer se nalazi u samom srcu parka. Džamija je kompaktna, okružena sa dosta hlada, a ima i prostor za abdest. Prilikom posjete Marbelli svratili smo u džamiju Kralja Abdulaziza Es-Sauda koja se nalazi izvan centra. Ona me je podsjetila na moderne džamije u arapskom svijetu. Prostrana je, ima svoj parking, a tu smo obavili podne i ikindiju. Isti dan smo klanjali akšam u Centralnoj džamiji u Fuengiroli gdje smo kratko stali na putu iz Marbelle prema Malagi. Došli smo malo nakon zajedničkog klanjanja akšama gdje smo zatekli dosta ljudi. Džamija je zaista velika uz čiste i održavane abdesthane. Sljedeća džamija koju smo posjetili se naziva Abderrahman, a nalazi se izvan Andaluzije u otočnom gradu Palma de Mallorca iz grupe Balearskih otoka. Udaljena je jedan kilomentar od centra grada, nalazi se između zgrada, ali ima malu munaru, pa se može prepoznati sa ulice. U krugu od 500 metara okružena je sa nekoliko autobuskih stanica što je čini veoma pristupačnom. Prilikom klanjanja čuo sam neko komešanje, a poslije mi je supruga ispričala da u ženskom dijelu učitelj podučava Kur'anu malu djecu koja su bila nemirna, pa je morao biti strog i malo zagalamiti kako bi ih smirio i vratio im fokus. Iduća džamija koju smo posjetili je Fundación Mezquita u Sevilli. Veoma je blizu glavnih turističkih lokacija u centru kao što su Katedrala ili Alcazar. Nije u pitanju klasična džamija sa munarom, već je više kao poslovni prostor u prizemlju zgrade prenamijenjen za potrebe muslimana. Navodno je već dugo u planu gradnja velikog kompleksa, a trenutno je u fazi pronalaska odgovarajućeg zemljišta. Posljednja džamija koju smo posjetili je Velika džamija u Granadi koja se nalazi u staroj četvrti Albaicin pored vidikovca Mirador de San Nicolas. Na nju smo, kao i u Cordobi, naišli iznenada kada smo završili posjetu vidikovcu. Džamija ima lijepu baštu, koja kao i vidikovac, gleda na Alhambru.

Al-Morabito džamija, Cordoba

‹›

Na kraju, iako to nije bio primarni plan jer se namaz može obaviti na bilo kojem čistom mjestu koje nije groblje ili toalet, može se reći da smo posjetili skoro sve značajnije džamije u Andaluziji, prije svega jer imaju veoma dobar položaj u odnosu na glavne turističke atrakcije.

Ispod je mapa sa lokacijama džamija koje smo posjetili tokom ovog putovanja. Kliknite plavo-žute ikonice na mapi da se otvori prozor sa dodatnim informacijama.

VOŽNJA BICIKLOM UZ OBALU

Obilazak Torremolinosa i Benalmadene

Torremolinos i Benalmadena su gradići na obali Sredozemnog mora zapadno od Malage, a pripadaju istoimenoj provinciji u regiji Costa del Sol. Iz Malage se mogu posjetiti busem, a cijena u jednom smjeru je ispod 2 eura. Međutim, zbog blizine Malagi odlučili smo posjetu ovim gradićima povezati sa još jednom planiranom aktivnošću. Unajmili smo bicikle na jedan dan, a uspjeli smo otići i vratiti se isti dan prešavši otprilike 40 km (po 20 km u oba smjera). Krenuli smo oko 10h, a prije puta smo svratili na lagani doručak u Atarazanas market gdje smo jeli sendvič sa lososom, odnosno tost sa lososom i avokadom. Bicikle smo unajmili u rent-a-bike agenciji Soho Bike koja se nalazi u centru Malage. Unajmili smo tip bicikla Urban bike koji je namijenjen za gradsku vožnju i kratke dionice, a odabrali smo ga jer smo se planirali lagano kretati i praviti pauze. Ostale opcije su bili Gravel bike sa spuštenim volanom i električni bicikl. Cijena iznajmljivanja je 19 eura po osobi na jedan dan, tj. do kraja radnog vremena u 20h. Nije bilo potrebno ostavljati depozit.

Na početku naše vožnje kratko smo se zadržali u gradu da se snađemo oko puta, a vrlo brzo smo izašli iz grada na veliki trotoar uz luku gdje smo prolazili pored pješaka, da bi nakon par minuta izašli na biciklističku stazu. Stazom smo išli nekih 5-6 kilometara do dijela gdje se nalazi sportska dvorana, prirodni rezervat Guadalhorce, kao i istoimena rijeka.

Prirodni rezervat Guadalhorce

Bila je ovo dobra prilika da obiđemo rezervat jer smo ga svakako morali proći kako bi nastavili dalje prema Torremolinosu. Tu smo se malo vozili u krug dok nismo pronašli ulaz u rezervat jer prije njega prestaje označena biciklistička staza. Kroz park vode ravne šljunkovite i zemljane staze idealne za laganu šetnju ili vožnju bicikla uz pogled na prirodu i mediteransku obalu, te opuštajuću atmosferu. Ovdje smo napravili prvu pauzu na drvenom vijugavom mostu preko kojeg se prelazi rijeka. Uživali smo u lijepom okruženju, a napravili smo i nekoliko snimaka. Nakon izlaska iz rezervata, ruta prolazi uz aerodrom i kratko vodi kroz manje prijatan dio sa više saobraćaja, bržim cestama i industrijskim okruženjem. Na pojedinim dijelovima potrebno je voziti direktno cestom, pa smo tu vozili opreznije. Nakon toga ruta ponovo izlazi na uređene staze i šetnice uz plažu.

Prirodni rezervat Guadalhorce, Malaga

‹›

Torremolinos

Čim se izađe iz zone aerodroma počinju plaže koje pripadaju Torremolinosu. Do dolaska ovdje vrijeme je bilo blago oblačno, a u Torremolinosu je sunce počelo fino da grije. Ovaj gradić ima plažu koja se proteže skoro osam kilometara i cijelom dužinom je pokrivena biciklističkom stazom ili širokom šetnicom. Ovo je prvi i najpoznatiji turistički resort u oblasti Costa del Sol. Uz plažu smo napravili novu pauzu u kafiću gdje smo popili po smoothie. Tu smo se zadržali malo duže da odmorimo i da se pripremimo za nastavak naše vožnje. Nismo ulazili u stari centar grada, već smo produžili do obližnje Benalmadene. Zbog velikog broja ljudi koji su izašli u šetnju na jednom kraćem dijelu je bilo nezgodno prolaziti sa biciklom. U jednom momentu je naglo izletio dječak ispred mene, pa sam morao odbaciti bickl, ali nije bilo nikakvih posljedica i to je bila jedina nezgoda koju smo imali.

Torremolinos

‹›

Benalmadena

Nakon dodatnih 15-20 minuta vožnje stigli smo do luke u Benalmadeni. Tu se nalaze neobične zgrade koje izgledaju kao da plutaju na vodi. Sagrađene su da mjesto izgleda luksuznije i privuče turiste, a podsjećaju na zgrade u Gaudi stilu. Iz luke smo otišli prema centru pješke gurajući bicikle pored sebe. Razlog tome je blaga uzbrdica, uske ulice i gužva, pa nam je bilo nezgodno prolaziti na biciklu. Napravili smo jedan krug po gradu koji je mali i okružen je apartmanima za turiste. Bio je poprilično prazan jer smo došli u periodu iza ručka, a puno veću gužvu smo zatekli prije toga u Torremolinosu. Napravili smo veći predah u parku Parque de la Paloma gdje smo se osvježili i pripremili za povratak nazad. Imali smo zabilježene dvije atrakcije za posjetiti, ali ipak nismo imali ni snage ni vremena. To su žičara koja vodi na planinu Calamorro, kao i drugi dio grada u kojem se nalazi tvrđava Colomares. Ovaj izlet je bio pred kraj našeg boravka u Andaluziji gdje smo već mnogo toga vidjeli, pa smo odlučili ostaviti snagu za povratak, a možda bude prilike za te atrakcije nekad drugi put.

Nakon odmora u parku krenuli smo nazad za Malagu i nismo se nigdje više zadržavali. Napravili smo nekoliko kraćih pauza jer nam je pomalo počelo biti neudobno na biciklu koje je namijenjeno za gradsku vožnju, ali je poslužilo svrsi. Stigli smo nazad u agenciju oko 19h, a nakon dolaska primijetio sam da su mi ruke prilično pocrvenile. Ujutro sam zaboravio nanijeti kremu za sunčanje, a tokom vožnje zbog vjetra i kretanja sunce se gotovo i ne osjeti. Obzirom da nismo ništa jeli od doručka dan smo završili večerom u restoranu sa morskim plodovima. Bilo je ovo super iskustvo, dan je bio ispunjen, a posebno smo uživali u vožnji plažom.

Luka u Benalmadeni

‹›

PRIJEDLOZI JEDNODNEVNIH IZLETA

Kao što smo na početku rekli, Malaga je izuzetno dobro povezana sa ostatkom Andaluzije i cijele Španije. Zbog toga je moguće praviti dnevne izlete u bliža, ali i nešto dalja mjesta bez ikakvih problema. Za prevoz smo najviše koristili autobus kompanije Alsa koja je veoma pouzdan prevoznik. Nekoliko puta smo koristili i vozove kompanija Renfe i Ouigo. Iz Malaga se čak mogu praviti i dnevni izleti avionom unutar Španije, dok je za neka mjesta najbolje iznajniti auto. U periodu u kojem smo bili bili cijena benzina se kretala oko 1.50 eura po litri, dok je dizel bio oko 1.85 eura. Kako se naš boravak bližio kraju te cijene su blago rasle. U nastavku slijede neki prijedlozi za izlete iz Malage.

• Sevilla, Granada, Cordoba - uz Malagu su najznačajniji gradovi u Andaluziji sa bogatom historijom i znamenitostima. Granada i Cordoba se uz dobar plan mogu obići unutar jednog dana, dok je u Sevillu potrebno otići više puta za kompletan dojam. Mogu se koristiti i voz i autobus.
• Ronda, Setenil de las Bodegas, Marbella - prijedlog izleta sa autom koji kombinuje kanjone, zanimljive kuće i vožnju plažom.
• Nerja i Frigiliana - često se zajedno posjećuju kao jedan od najpoznatijih jednodnevnih izleta iz Malage — Nerja zbog mediteranske obale, plaža i vidikovaca uz more, a Frigiliana zbog bijelih andaluzijskih kuća, uskih kamenih ulica i mirnije atmosfere u brdima iznad obale.
• Caminito del Rey - staza koja je nekada važila za jednu od najopasnijih staza na svijetu, ali je danas potpuno obnovljena i uređena za siguran turistički obilazak. Lahko je dostupna vozom iz Malage, a najbolje je uzeti kartu sa vodičem.
• Madrid - glavni grad Španije se može posjetiti brzim vozom, a vožnja traje nešto preko tri sata.
• Palma de Mallorca - aerodrom u Malagi je dobro povezan sa ostatkom grada pa se lahko može napraviti izlet na otok. Palma je lijep grad i može se fino obići unutar jednog dana. Trenutno je u ponudi Ryanaira let srijedom rano ujutro iz Malage sa kasnim povratkom iz Palme. Imaju letovi i drugim danima, ali nije se moguće vratiti istog dana.

VIDEO KOMPILACIJA

Tekst pripremio: Faris Kantić